Sinoć je u Kino-sali Doma kulture “Edhem Mulabdić” pred velikim brojem posjetilaca odžana promocija knjige Sloboda robije, autora hafiza dr. Halila Mehtića.

Knjiga predstavlja autorovo sjećanje o danima istrage i boravka u komunističkom zatvoru sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća.

Promotori knjige su bili mr. Nevres-ef. Hodžić – glavni imam Medžlisa IZ Maglaj, hafiz dr. Mevludin Dizdarević – muftija zenički, dr. Nusret Isanović – profesor Fakulteta Islamskih nauka i hafiz dr. Halil Mehtić – autor knjige.

Nakon uvodnog obraćanja i pozdravne riječi, glavni imam je, između ostalog, istakao da će knjiga koja se promovira pomoći čitaocu da shvati važnost čuvanja postignute slobode.

Muftija zenički hafiz dr. Mevludin Dizdarević je govoreći o Halilu Mehtiću, tada mladom teologu koji je 1982. godine postavljen za imama Sultan Ahmedove džamije i vjersko-prosvjetnog referenta (glavnog imama) pri odboru (Medžlisu) IZ Zenica, istakao da “on pokreće mnoge procese i predstavlja sebe kao svojevrsnog vjerskog autoriteta, vjerskog lidera u Zenici i ta činjenica da je postavljao i afirmirao sebe kao autoriteta, kao nekoga ko može okupljati Bošnjake, okupljati vjernike u tom vremenu je predstavljala veliku opasnost za komunistički režim. Tada, naravno, vrlo brzo kreću progoni i insistiranja da on bude doušnik komunističkog režima, a kada to odbija, on postaje žrtvom tog režima.”

Muftija Dizdarević je rekao da je knjiga Sloboda robije značajna iz najmanje dva razloga. Na jednoj strani je značajna zbog određenih intelektualaca lijeve provinijencije koji pokušavaju idealizirati komunističko razdoblje u Bosni i Hercegovini, zanemarujući da je to bilo vrijeme neslobode, vrijeme koje je bilo jako teško i surovo, pored određenih i pozitivnih strana – obrazovanja, zdravstva, industrijalizacije…

Istakao je i da je knjiga važna i zbog onih “desnih”, koji su 90-tih godina počeli promovirati neko novo, drugačije tumačenje islama bazirano na kritici svega starog, tvrdeći kako je Islamska zajednica, kako su imami, iznevjerili poslanje svoje vjere. Da bi oni inaugurisali svoju ideologiju i tumačenje, morali su, ističe muftija, diskreditirati aktuelne nosioce autoriteta – imame i muderise, zaboravljajući koliko je bilo teret u komunističkom režimu nositi ahmediju.

Dr. Nusret Isanović je govoreći o komunističkom režimu istakao da je to bio jedan dobro osmišljen i organiziran sistem koji je imao institucije i instrumente da zaštiti ideologiju na kojoj je nastao i koju je provodio. Jedan od dominantnih i prioritenih ciljeva te ideologije je bio obračun sa religijom, “opijumom za narod”, koje se moralo osloboditi, jer se ciljevi koji su zacrtani u komunizmu nisu mogli ostvariti bez oslobađanja od religije.

Taj režim se brutalno obračunavao sa svima koji su mu se suprostavljali, smatrajući takve državnim neprijateljima.Autor Mehtić, poslije veoma inspirativnog i zanimljivog izlaganja u kojem je negirao ono zbog čega je bio optužen i poslije oslobođen – raspirivanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti i mržnje između naroda i narodnosti, istakao je “ja jesam u biti i defakto kriv, zato što sam ja protežirao i zagovarao ideju religije, ideju vjerovanja, a sistem je zagovarao ideju nevjerovanja i mi smo, defakto, bili direktno konfrontirani u svojim ideološkim pogledima – zato su me stavljali na tapet”.

Sva izlaganja promotora publika je pratila sa velikom pažnjom. Reakcije i komentari poslije promocije knjige potvrda su da je ovo bio veoma koristan i zanimljiv kulturni događaj u Maglaju.