Poštovane učesnice i učesnici Konkursa za najbolji literarni rad pod naslovom: „I Poslanik, a. s. , volio je Domovinu“, želimo vam se zahvaliti za učešće i uloženi trud. Svi radovi su za pohvalu, jer iz njih možemo iščitati koliko volite i čuvate svoju vjeru i svoju Domovinu.
Međutim, samo jedan rad može biti najbolji, a biramo i drugo, odnosno treće mjesto.
Nastavite pratiti naš rad, prisjećajte se Poslanika, a. s. , volite svoju vjeru i svoju domovinu, jer čovjek koji ne zna odakle dolazi, ne zna ni kamo ide!
Prvo mjesto osvojila je Lamija Huseinbašić iz Maglaja, drugo mjesto Bušra Afif iz Zenice, a treće Dženana Jašić iz Maglaja.
Za pobjednike su predviđene sljedeće nagrade: 1. mjesto – 200 KM, 2. mjesto – 150 KM, 3. mjesto – 100 KM.
Pobjednicima takmičenja nagrade će biti uručene u ponedjeljak 25. oktobra 2021. godine. u 10:00 sati u Muftijstvu zeničkom.
Pobjednicima, ali i svim učesnicima ovog takmičenja, čestitamo uz dovu Uzvišenom Allahu da ih nagradi i učini vjernim sljedbenicima našeg voljenog Poslanika, Muhammeda, a. s.
- mjesto – Lamija Huseinbašić iz Maglaja
Kada govorimo o našem dragom Poslaniku Muhammedu, a.s., teško je nabrojati šta je i koga je sve On volio.
Volio je mrava u zemlji, pticu na grani, lane u šumi, pile na zemlji, drvo u šumi, djecu, ljude …i da dalje ne nabrajam. Lakše je reći da nema nešto što je On mrzio. Često se zapitam kako je sva ta ljubav mogla stati u samo jedno srce i suze mi same poteku iz dubine duše.
A kada pričamo o domovini…
Koliko je tek domovinu volio, jer u toj domovini živi sve ono što je On volio. Nekada se postidim kada osjetim i trunku mržnje u svojoj duši. Sjetim se odmah našeg Poslanika i nebrojeno puta molim za halal, a ne smijem obećati da je to zadnji put, jer život je nepredvidiv i ma koliko se trudili, šejtan ponekad pobijedi.
Poslije Allaha, dž.š., domovina je ono što je posebno volio, za šta se borio, ne žaleći život, pri tome se trudio da to pokaže na miran način, primjeren islamu, bez nasilja i ubistava nedužnih, pa čak i onih koji čine zulum, a pokaju se.
Zato ga veliki svjetski umovi smatraju najistaknutijom historijskom ličnošću koja plijeni srca miliona i miliona ljudi.
Sve što je uradio za domovinu i slava kojom ju je ovjekovječio nije postignuta sabljom, niti zbog ličnih interesa. Svoju domovinu je iskreno volio, branio je i širio svojom preciznošću, dobrotom, ispunjavanjem datih obećanja, privrženošću sljedbenicima, hrabrošću, učenošću, pravednošću, a nadasve, vjerovanjem u Allaha, dž.š.
Mogu još samo napisati što je već napisano, rečeno i ono što je svako osjetio u svojoj duši:
„TI SI MILOST NAM I DAR,
ŽARKO SUNCE ISLAMA,
DA SAM BOGDO BIO BAR,
PRAH POD TVOJIM NOGAMA.
I KOJI TRAŽI DA GA VATRA NE GORI
NEKA SRCE SALAVATOM NAPUNI.“
2. mjesto – Bušra Afif iz Zenice
Poslanik Muhammed, s.a.v.s., rođen je u mjesecu rebiu-l-evvelu 571. godine. Rođen je u gradu Mekki, ali možemo kazati da je Muhammed, a.s., imao dva grada. Oba grada su posebna na svoj način. U jednom se nalazi Ka'ba, a u drugom Poslanikova džamija. Jedan je Resulullahov rodni kraj te njegovih predaka, a drugi je grad u koji se Allahov Poslanik iselio zajedno sa svojim sljedbenicima i porodicom 622. godine.
Poslanik je mnogo volio svoju domovinu. U Mekki, svom rodnom gradu, proveo je većinu svoga života, bezuspješno pozivajući ljude u islam, prvo tajno, pa potom i javno. U tom periodu Muhammedu, a.s., je možda i najteže bilo, upravo zbog toga što je od svog naroda i svojih sugrađana doživljavao. Kada bi Poslanik trebao napustiti svoj rodni grad Mekku ili domovinu Arabiju zbog neke bitke ili trgovačke karavane, rastužio bi se, a u povratku bi se vraćao sa osmijehom i ozarena lica.
I Medina je bila posebna za Poslanika. Dok je proživljavao teške trenutke i uvrede od svojih sugrađana i bio prinuđen da napusti svoju Mekku u isto je vrijeme bio vrlo toplo dočekan u Medini gdje su ga dočekali ljudi koji su učili: „Talea’ l bedru alejna…“, sa udaraljkama u rukama. I u Medini je Muhammed, a.s., stalno pozivao ljude u islam.
Mekka je za Muhammeda, a.s., bila blagodat, najdraže mjesto na svijetu, ali sve do trenutka kada je prestala biti mirna i bezbjedna. Bio je uvijek zahvalan Allahu, dž.š., na svom rodnom gradu, svojoj domovini, na blagodatima krova nad glavom, dovoljno hrane i pića, te osnovnih ljudskih prava.
Također, i moj babo je rođen u arapskom svijetu, u Alžiru – prelijepoj zemlji koju jedva čekam posjetiti. Osjećam da je Alžir moja druga domovina jer je to domovina moga babe, iako on vrlo često kaže kako voli Bosnu kao da je rođen u njoj.
Babo je zahvalan svom Gospodaru jer iako mu je njegovu rodnu domovinu učinio teškom za život, u isto vrijeme mu je podario drugu domovinu u kojoj je našao svoj smiraj, sreću i rahatluk.
Moj Poslanik je moj uzor, a i moj babo je moj uzor. Slijedim njihov primjer, te mnogo volim svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Ponosna sam na njene ljepote i to što sam se rodila u njoj. Ne stidim se svoje domovine, već baš suprotno, želim u njoj odrastati, pa ako bude bilo potrebe i kao šehid umrijeti kako bih odbranila njenu čast, njene ljepote i dobre stanovnike naše Bosne i Hercegovine.
3. mjesto – Dženana Jašić iz Maglaja
Naš Poslanik, s.a.v.s, kaže: „Ljubav prema domovini je od imana.“
Ja mnogo volim svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Inšallah, nadam se da ću ovdje ostati i raditi. Velika želja mi je da na neki način doprinesem svojoj zajednici, narodu i državi. Možda naša domovina nije poput drugih velika, bogata i razvijena, međutim, zauzima posebno mjesto u mom srcu. Volim naš narod, tradiciju i običaje, našu prelijepu prirodu i razna unikatna prirodna bogatstva i ljepote. Smatram da su jedinstveni. Iako naša država ima burnu prošlost, naš narod je idalje uspravan, veseo i ponosan. Nažalost, tu prošlost ne možemo izbrisati, ne bi bilo fer ni da ju zaboravimo, ali moramo pokušati uticati na našu sadašnjost i budućnost. Nije dovoljno da samo kažemo da nešto volimo, to moramo i dokazati. Mi se zajedno moramo boriti i tražiti naša prava. Nije odsutna činjenica da je političko stanje u BiH kritično. Na svakom koraku možemo čuti i pročitati o tome… Zašto ne možemo biti složni? Živjeti u miru? Međusobno se pomagati? Imamo veliku odgovornost prilikom biranja osobe koja će imati određeni autoritet i svaki glas je bitan. Mislim da ljudi to polahko zaboravljaju – Glas pojedinca je bitan. Ne smijemo dopustiti da mrzimo nekoga iz bilo kojeg razloga. Država ostaje na nama. Mir i jedinstvo je neophodno da bi BiH ikako opstala na svojim nogama. Svako od nas može doprinijeti svojoj zajednici, pa čak i tako da ne baca smeće i zagađuje okolinu. Ni to nije mala stvar – brinuti o prirodi. Mi nismo ni svjesni koliko naša zemlja ima blagodati koje ostali samo mogu zamišljati. Prelijepa brda, planine, šume, rijeke, jezera, ako ih mi nećemo čuvati, ko će? Bitno je da istražujemo našu domovinu i obilazimo njene gradove. Veoma sam sretna kada vidim turiste iz različitih država, različitih religija i nacionalnosti. Imala sam priliku da čujem neka njihova mišljenja. Svako od njih bude oduševljen i fasciniran, začuđen činjenicom da zemlja sa ovoliko drugačijih i posebnih stvari stoji u sjenama nekih država.
Migracije postoje oduvijek. Ljudi se kreću i to je prirodno, ali ovakvo naglo odlaženje i napuštanje BiH nije baš. Sve više mladih ljudi iz dana u dan odlazi. Govoreći o ljubavi prema domovini, imam Gazali, rekao je: „Ljudi se vezuju za svoj toprak, za mjesto u kojem žive, čak i ako je to neplodna pustinja. Domoljublje je jednostavno priroda i ćud koja je povezana sa svakom ljudskom dušom. Ostanak i boravak u njoj za čovjeka predstavlja rahatluk, a napuštanje donosi tugu, brani je kada bude napadnuta, a srdi se ako je neko pokuša umanjiti.”
Sve ovo nam dolazi i iz života našeg Poslanika, a.s. Primjer Poslanikove ljubavi prema Mekki se posebno iskazala baš onda kada ju je trebao napustiti. To nije lahak korak, međutim, on je bio prinuđen. Kada su krenuli na put, Allahov Poslanik, s.a.v.s., malo je zastao i okrenuo se prema Mekki i, pogledom punim čežnje na rastanku s voljenim gradom, rekao: „Tako mi Allaha, ti si najbolje i Allahu najdraže mjesto na Zemlji! Da iz tebe nisam silom istjeran, nikad te ne bih napustio.“
Poslanik, a.s., je pravedno i brižno vodio svoj narod. Brinuo je o svim ljudima, kako o muslimanima, tako i o nemuslimanima. Poticao je na mir i ravnopravnost.
Silno mu je nedostajala Mekka za vrijeme dugogodišnjeg boravka u Medini. On i ashabi su u Medini bili lijepo dočekani, proveli su jedan dio života tamo, imali sve uvjete, ali u srcu su uvijek osjećali čežnju za svojim rodnim mjestom. Povratak u Mekku za njih je bio veliki događaj i nestrpljivo su ga dočekali.
Ja, baš kao i naš Poslanik, s.a.v.s, mnogo volim svoje rodno mjesto i domovinu.