Tešanj, 28. 04. 2023. – Hutbu povodom završetka ramazana danas je u džamiji Kutahya održao muftija zenički hafiz prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarević.
U nastavku možete pogledati snimak hutbe, a hutbu u pisanoj formi prenosimo u cijelosti.
Svaka hvala i zahvala pripadaju Allahu, Njemu pripada hvala i na dunjaluku i na Ahiretu. Njemu zahvaljujemo na blagodatima vidljivim i nevidljivim, i od Njega oprost tražimo za grijehe koje činimo, one skrivene i javne. Svjedočim da nema drugog Boga sem Allaha, Silnoga i Mudroga, i svjedočim da je Muhammed, a.s., Njegov iskreni rob i pouzdani poslanik.
Poštovana braćo,
Jedna poznata narodna izreka, koja se vezuje za bajram, veli: top puče, bajram prođe. Ova izreka navještava jednu iskustvenu istinu, da sve što je lijepo i sve što je dobro brzo prođe. Pa tako i bajramsko veselje, bez obzira koliko nam drago bilo, brzo prođe. Međutim, kao što neminovno prođu ugodni i lijepi trenuci, tako prođu i oni trenuci koji od nas traže disciplinu i odgovornost, kao što je mjesec ramazan. Uistinu, sve prođe i prolaznost je jedina konstanta u našim životima. Prošao je Bajram, a prošao i ramazan, i hvala Allahu što je tako.
Tačno je da svaka čaša zove drugu, svaki grijeh vodi ka drugom, svaki haram olakšava drugi. Ali je isto tako tačno da svako dobro djelo utire put novom, svako dobročinstvo olakšava novo, svaki iskreni ibadet povećava slast za sljedećim. Ustvari, najbolji argument da ti je dobro djelo primljeno leži u tome što želiš da uradiš novo djelo, kako bi ponovo iskusio istu slast i isto zadovoljstvo. Međutim, ne znači to da je izdaja vjere ili slabost imana, ako se radujemo odlasku ramazana. Ne znači to da ćemo mi biti manje vjernici sada nego u ramazanu, nego znači da ćemo svoju vjeru živjeti na drugačiji način. Mi sada želimo da činimo druge vrste ibadeta, da se približavamo Allahu drugim dobrim djelima. Zanimljivo je da arapski termin za Bajram znači Id, od glagola ade-jeudu, što znači vratiti se. Ramazan je, naime, za vjernike vanredno vrijeme, kao što je i hadž i hadžske obaveze za koje se spremamo također posebno vrijeme i posebno stanje. Zato je arapsko značenje Bajrama Id, ili povratak iz vanrednog u redovno stanje, iz stanja povećane pobožnosti u stanje redovnog življenja. Nije to izdaja vjere, niti je tako treba misliti, već prirodno stanje koje traži ona ideologija koja želi sreću i na onom, ali i na ovom svijetu. „Gospodaru daj nam dobro ovog svijeta i daj nam dobro Ahireta“.
Kada se osvrnemo iza sebe, a vjernička je dužnost stalno preispitivanje, držim da možemo biti zadovoljni sa načinom na koji smo živjeli našu vjeru u ramazanu. Ramazanska atmosfera istinski se osjetila u našim mahalama i gradovima. Ramazan sve više postaje način života, i jedna kulturna činjenica koja transformira našu zajednicu, što je dobro. Ne smijemo, dakako, dozvoliti da se sa ramazanima i bajramima desi ono što se desilo sa blagdanima drugih vjera, koji su oteti od religija, uzurpirani za prodaju drugih sadržaja i drugih vrijednosti, kao što je ideologija potrošačkog društva. Od nekih vjerskih blagdana nije ostalo ništa osim vjerskog imena, sve drugo je tuđe i strano. Kršćanski teolozi bore se da vrate duh vjerskih blagdana i vrijednosti koje oni nose iz ruku moćnih korporacija koje prodaju vjeru kao proizvod, upakovan paket bez ikakva duhovnog sadržaja. To je opasnost protiv koje se trebamo boriti i mi, naglašavanjem istinskih ciljeva ramazana i bajrama, a to su afirmacija vjerničke predanosti i strpljivosti. Ramazan znači razvijanje svijesti da nema ponosa bez truda, ugleda bez opasnosti, uspjeha bez rizika.
Poštovana braćo, starija ulema je govorila da je teravija sačuvala vjeru u Bosni u onim olovnim vremenima, kada je sva vjera bila gurnuta u stranu. Međutim, istinska vjera znači znati i šta je preče od prećeg, i da je slabost imana davati prednost manje važnim ibadetima nad onim bitnim. Bitan je bajram-namaz, ali je važniji sabah. Bitan je noćni namaz, ali je važnija teravija. Važna je teravija, ali je još važnija jacija i drugi farz-namazi. Zato možemo biti zadovoljni, jer su vjernici klanjali teraviju, ali su bili značajno prisutni i na drugim namazima. Teravija je bila posjećena, ali i drugi namazi također. Govori to puno o tome da je naše življenje vjere potpunije i kvalitetnije, nego ranije. Želim danas da zamolim Allaha za kabul svim dobrim djelima koje ste učinili, svakom rekatu koji ste klanjali, svakom trenutku u kojem ste postili, svakoj sekundi u kojoj niste spavali, svakom harfu koji ste učili, svakoj dovi koju ste tiho izgovorili. Osobito vam se zahvaljujem na svakoj sadaki koju ste učinili, i nemojte mi zamjeriti, posebno na zekatu i sadekatul-fitru koji ste uplatili u Bejtul-mal Islamske zajednice. Radost nam je da vas mogu izvjestiti da je na području našeg muftiluka i ove godine povećana uplata zekata i sadekatul-fitra za više od 25%. Ovaj podatak kazuje o snažnoj vjerskoj svijesti naših vjernika, o ekonomskom potencijalu naše države, ali i povjerenju koje imate u našu zajedničku duhovnu kuću koju zovemo Islamska zajednica.
Ovo je činjenica koja nas osobito raduje, ali i snažno obavezuje, jer ste uprkos permanentnom rušenju svih naših autoriteta i ovaj put poklonili nama svoje povjerenje. Pokazali ste da više vjerujete imamima koji vas u namazima predvode i sa kojim živite, nego nekim dalekim internet jurišnicima. Pokazali ste da vjerujete vodstvu naših medžlisa i svim strukturama Islamske zajednice na čelu sa reisul-ulemom dr. Husein ef. Kavazovićem koji vas je pozvao da tako učinite. Ne zamjerite mi što posebno ističem obavezu zakata kao vjerničku dužnost, jer je i Poslanik manje ljude vrjednovao prema tome koliko klanjaju, koliko prema tome koliko su spremni dati imetka za ideju, za časni islam. I sebe i vas podsjećam na veličinu Ebu Bakra, koja se upravo u tome određivala. Kada je Poslanik pozvao muslimane da daju imetak za pohod na Tebuk, Omer radijallahu anhu pomislio je da ako ikada pretekne Ebu Bekra bit će to tada, pa je požurio i Poslaniku donio pola imetka. „Koliko si ga ostavio porodici?, Upita Poslanik. „Ostavio sam im isto ovoliko Poslaniče“, veli Omer. A onda je došao Ebu Bekr sa čitavim imetkom. „Koliko si ostavio porodici“, upita Poslanik. „Ostavio sam im Allaha i Njegovog Poslanika“, odgovori Ebu Bekr. Tada je Omer rekao: „Nikada se više neću sa tobom natjecati“. Zbog toga je Ebu Bekr Ebu Bekr, zbog toga je Omer Omer, a Osman Osman, a ne zbog silnih namaza koji su klanjali i dova koje su učili. Bilo je ashaba koji su tih ibadeta više činili, ali nije bilo onih koji su ovu vrstu ibadeta, ibadet u novcu, činili više od njih. Zato su oni u prvom redu, a drugi u drugom.
Želim da kažem da su svi medžlisi ostvarili značajan napredak na ovom planu, ali je poseban napredak vidljiv upravo u Tešnju i upravo među tešanjskim muslimanima i tešanjskim privrednicima. Upravo iz tog razloga sam danas ovdje, tj. da se zahvalim svim muslimanima na povjerenju a posebno muslimanima i privrednicima Tešnja. Iskorak koji je vidljiv u Tešnju govori o dinamičnoj privredi, čvrstoj vjeri, ali i o svijesti o važnosti institucija za naš narod. Raduje nas pojava koja se javlja kod privrednika u ovom gradu da mnoge firme kao posebne stavke u budžetu imaju stavku zekata. Nema dileme da i mnogi drugi muslimani i privrednici doprinose i osnažuju Bejtul-mal, ali tešanjski privrednici to rade najsnažnije i najorganizovanije. Možda upravo u tome što imate jasnu svijest o Allahovim naredbama i važnosti institucija počiva i bereket u ekonomskom rastu, koji prepoznaje čitava država i region. U poznatom ajetu iz sure Tevbe naređuje se Vjerovjesniku: „Uzmi iz njihovih imetaka zekat i traži blagoslov za njih. Zaista je tvoj blagoslov smiraj za njihove duše“. Zekat smo evo uzeli kako je to Allah i odredio, a na nama su još dvije obaveze. Prva je da zamolimo Allaha da obaveza zekata koju ste izvršili poveća nafaku i bereket u vašim imecima i vašim životima. I druga obaveza je na organima Islamske zajednice da ta sredstva utroše onako kako je najbolje i najkorisnije za islam i muslimane Bosne i Hercegovine.