U srijedu, 14. jula 2021. godine u organizaciji Muftijstva zeničkog i Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici promovisana je knjiga “Sloboda robije” autora hfz. dr. Halila ef. Mehtića. Promotori knjige bili su: muftija zenički hfz. dr. Mevludin ef. Dizdarević, prof. dr. Muharem Adilović, prof. dr. Senadin Lavić, prof. dr. Nusret Isanović i autor knjige hfz. dr. Halil ef. Mehtić, a moderatori promocije bili su Midhat Kasap i Sadžida Isaković Beganović.
U knjizi “Sloboda robije” autor hfz. dr. Halil ef. Mehtić čitatelja hronološki upoznaje sa tegobnim okolnostima kroz koje su Bošnjaci i imami prolazili čuvajući svoju vjeru, tradiciju i kulturu u doba socijalizma.
Zalazeći trideset četiri godine u prošlost, u izuzetno detaljnom izlaganju hafiz Mehtić nam kazuje o totalitarnoj državi u kojoj je tajna policija kontrolisala sve aspekate ljudskog života. “Svoju odbranu gradio sam na tvrdnjama da je to smišljeni plan tajne policije, odnosno Službe državne bezbjednosti. Objašnjavao sam im da sam kriv samo zato što sam odbio da budem njihov saradnik odmah po dolasku u Zenicu 1981. godine, što sam bio uspješan kao mladi imam, što sam odbio da svjedočim u Sarajevskom procesu onako kako su me oni tjerali i što sam ih razotkrio kada su mi instalirali prislušne uređaje u stan. Tada sam ih upoznao s time kako je zenička policija, dok sam bio odsutan, ulazila u stan i instalirala prislušne uređaje koje sam ja odmah otkrio i onesposobio.” (Sloboda robije, str. 140).
Radi se o dokumentu koji o jednom vremenu progovara jasno i pregledno, utemeljeno i bez ideoloških i/ili nacionalnih predrasuda i stereotipa koje o komunističkoj netrpeljivosti prema autoru, njegovoj porodici i prijateljima, daje zaokružen, minuciozan i uvjerljiv prikaz režima u kojem je biti Musliman samo po sebi bilo rizično i opasno, što se nakon nepunih deset godina i potvrdilo kroz bespoštedni rat i pokušaj istrebljenja Muslimana.
…”Trebalo je komuniste Muslimane proglasiti nacionalistima i time razviti mržnju prema Muslimanima (Bošnjacima). Sve to, ponajviše je bilo je u funkciji pripremanja terena za stradanje Bošnjaka i krvavi rat koji će se za nepunu deceniju kasnije desiti. Velikosrpski hegemonistički projekat bio je sve vidljiviji, a sve učestaliji montirani politički procesi tih godina bili su u funkciji skretanja pažnje javnosti sa stvarnih problema i zastrašivanja svih koji se drznu da bilo šta kažu ili urade protiv sistema. U tom teškom i turbulentnom vremenu često je pominjan takozvani verbalni delikt, propisan članom 133. Krivičnog zakona SFRJ, koji je suspendirao i kažnjavao svako moguće razmišljanje izvan partijskih okvira.” (Sloboda robije, str. 35).
Knjiga se dijeli, uglavnom, u tri tematska ciklusa: obrazovanje i porodični život, isljeđivanje i boravak u zatvorskoj ćeliji. Kroz dvije stotine šezdeset stranica dominira neljudskost sa jedne, i stamenitost u istini kao i vjera u Božiji sud, sa druge strane. Prof. dr. Nusret Isanović navodi u recenziji ove knjige da hfz. Mehtić piše kako govori – spontano, nimalo usiljeno, neposredno i iskreno, bez bilo kakve dodatne stilizacije i estetizacije teksta, često očito vođen produhovljenim ritmovima svoga srca.
