Poštovani prisutni, braćo i sestre, uvažena ulemo na čelu sa muftijom hfz. dr. Mevludinom Dizdarevićem, oštovani predstavnici političkog, kulturnog, privrednog i medijskog života, sve vas selamim i pozdravljam i zahvaljujem vam se na današnjem druženju u okviru centralnog događaja ovogodišnje vjersko-kulturne manifestacije Lastavica, koja ima svoju dugu historiju i tradiciju, a koju već više od jedne decenije uspješno organiziraju Muftijstvo zeničko i MIZ Zenica.

Dovište Lastavica spada u red naših najstarijih i najpoznatijih dovišta, posebno u ovom dijelu naše domovine, odnosno širem rejonu Zenice. Okupljanja Bošnjaka-muslimana na našim dovištima u određeno vrijeme i na određenom lokalitetu jedan je od specifičnih oblika autentične bosanske duhovnosti, koja prema nekim istraživačima seže duboko u historiju ovih prostora, u nekim drugačijim formama primjerenim tom vremenu i njegovim religijskim tradicijama. Naša ulema se potrudila da zborovanja i okupljanja Bošnjaka u određeno vrijeme na određenim lokalitetima – zborištima i molitvištima, profiliraju u islamski prihvatljive forme dove (kao što su kišna dova, hair dova, dova zahvalnosti Bogu), zikra – mevluda, učenja Kur'ana, zajedničkog klanjanja namaza i sl. Sličnih korekcija i transformacija predislamskih običaja i adeta bilo je i za vrijeme Muhammeda, a. s. Običaji i adeti koji po sebi nisu bili moralno neprihvatljivi i štetni, nakon neophodnih korekcija, rafiniranja i preoblikovanja, inkorporirani su u sveukupnu tradiciju islama. Okupljajući se na ovim mjestima i manifestacijama mi smo svjesni činjenice da je islam doktrinu tevhida – čistog monoteizma uzdigao na najviši pijedestal vrijednosti i da kao muslimani ne smijemo dozvoliti da naše vjerovanje i djelovanje pomuti primjesa bilo kakvih namjera ili postupaka koji narušavaju smisao ove temeljne doktrine islama. Kontinuitet tradicije okupljanja na dovištima – zborištima – molitvištima potvrda je kontinuiteta našeg obitavanja na ovim prostorima, naše neraskidive veze sa zemljom Bosnom posredstvom neposredne veze sa osređenim toponimima, sa prirodnom sredinom, posebno sa našim brdima, planinama, platoima, izvorištima vode i sl., a sve to nas podsjeća na veličanstvo Božijeg stvaranja, na Njegovu svemoć i savršenstvo. Njemu, Svevišnjem, dovom zahvaljujemo na plodovima koje iz zemlje, Njegovom voljom i odredbom, niču, ili Ga molimo da iz oblaka, u slučaju suše, na žednu zemlju spusti obilnu, rodnu kišu. Ljubav prema rodnoj grudi, prema domu i domovini nije u koliziji s učenjem islama. Vjerovjesnik, a. s., je napuštajući Meku, prilikom hidžre, koju je učinio po Božijoj uputi,  iskazao svoju ljubav prema rodnoj grudi, rekavši da je nikada ne bi napustio da ga njegov narod nije prisilio na to. U Medini je iskazao svoju ljubav prema ovom mjestu i njegovom okruženju, posebno planini Uhud, za koju je kazao da je to ”planina koja nas voli, a i mi nju”. Lastavica i slične naše kulturno-vjerske manifestacije nemaju za cilj da budu zamjena bilo kojem islamskom obredu i učenju, već naprotiv, one podupiru i osnažuju naš vjerski identitet, pružaju nam priliku da saznamo ili obnovimo naše spoznaje i znanja o vrijednostima i učenjima naše vjere islama, da se bolje upoznamo i informišemo o našoj historiji i domovini, pomažu nam da duhovno ojačamo, popravimo naše ponašanje nabolje i odstranimo od sebe loše navike i adete.

Jedna od naših loših navika, adeta i slabosti protiv koje se moramo boriti jeste jako izražena želja kod pojedinaca i interesnih skupina za beskrajnim usitnjavanjem, fragmentacijom i podjelama radi stjecanja nekih dunjalučkih privilegija i dobra, uz odsustvo elementarnog osjećaja za opći interes, cjelinu i jedinstvo zajednice i domovine. Po broju stranaka i partija u odnosu na broj stanovnika u vrhu smo evropskih država. Imamo stranaka ili partija koje su osnovane ili efektivno djeluju na nivou mjesne zajednice, općine ili kantona. Usitnjavanje, fragmentacija, feudalizacija, ili regionalizacja političke i društvene svijesti i života ne sluti na dobro. Apsolutni primat parcijalnog, lokalnog u odnosu na opći interes znak je stagnacije, pa i vraćanja unazad, ka primitivnijim oblicima društvenih odnosa, poput feudalnog, plemenskog ili čak rodovsko-klanovskog poretka i sistema vrijednosti. Slično spomenutoj stranputici, ili kao uvodnica u nju, jeste potpirivanje lokalnih i regionalnih animoziteta za šta se često zloupotrebljavaju ostrašćene navijačke skupine prilikom nekih sportskih takmičenja, koja bi inače trebala biti manifestacije druženja, upoznavanja i viteškog nadmetanja. Nažalost, u ovom vremenu registrujemo i povećan broj islamofobičnih ataka na naš vjerski identitet, vrijednosti i simbole od pojedinaca i skupina čija imena ili prezimena asociraju na njihovo bošnjačko etničko porijeklo. Riječ je, dakle, o napadima iznutra. Najpodmukliji su oni napadi koji se zaogrću plaštom umjetničke slobode, koji se pravdaju slobodom govora, čitaj: slobodom širenja mržnje prema vjeri i vjernicima, prevashodno prema islamu i mulimanima. Takav slučaj se desio nedavno. Sinoć čitam osvrt našeg uvaženog akademika Esada Durakovića na skandaloznu odluku žirija da ovogodišnju nagradu renomirane manifestacije ”Slovo Gorčina”, koja se održava u Stocu, dodijeli autoru zbirke poezije u kojoj se nalazi tekst, nazvan pjesmom, pod naslovom ”Gljiva”, u kojoj autor, čije ime i prezime asocira na bošnjačko porijeklo, bezobzirno, bezobrazno i otvoreno vrijeđa islamske vrijednosti i simbole, smetaju mu džamije, munare, ezan, ummet. Davanjem nagrade ovakvom književnom ne/djelu, žiri kao da poručuje kakvu ”poeziju” i umjetničko stvaralaštvo žele, koji i kakvi su poželjni. Ona djela i autori koji vrijeđaju, omalovažavaju i proskibiraju islam i njegove vrijednosti kao i same muslimane. Nakon kritike ovakvog postupka, akteri sramnog skandala počet će, po uhodanoj šemi i obrascu, izigravati žrtvu ”neviđene kampanje i agresivnih napada” od strane klerikalnih krugova fundamentalista, ekstremista itd. Oprobana zamjena teza u kojoj se napadači predstavljaju nevinim žrtvama. Moguće je da u vremenu koje slijedi bude još više sličnih sramnih ”književnih” i ”umjetničkih” pamfleta, izvedbi i predstava. Kako se ispravno postaviti u prethodno spomenutim situacijama, odgovor imamo u Kur'anu i Vjerovjesnikovom sunnetu. U Kur'anu se navodi: ”Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” (El-Maide, 2) Vjerovjesnik, a. s., nam poručuje: ”Pomozi svoga brata kada mu se čini nasilje a i kada on nasilje čini. Začuđeni, ashabi priupitaše: ”Jasno nam je da ga trebamo pomoći kada mu se nasilje čini, ali kako da ga pomognemo kada on nasilje i nepravdu čini”? ”Tako što ćete ga odvratiti od činjenja nasilja i nepravde prema drugima”, odgovori Vjerovjesnik, a. s. Na naše unutrašnje slabosti, štetnost podjela i razjedinjavanja ukazao je i Reisu-l-ulema u svojoj hutbi u Vojničkoj/Ratnoj džamiji na Igmanu u prošli petak, kazavši parafrazirano rečeno, sljedeće: ”Oni koji su pameću obdareni znaju da je snaga zajednice u njenom jedinstvu o najvažnijim pitanjima njena opstanka. Bog nas opominje i doziva da se Njegova užeta držimo skupa i da se ne dijelimo u vjeri i političkim ciljevima. Danas, nažalost, u Bosni (haman) ima više udruženja i političkih partija i ljudi. Umjesto da zajedno vrijedno radimo, mi prepričavamo ko je šta kome napisao ili rekao prije nekoliko godina i bavimo se drugim trivijalnostima i beskrajnim i nepotrebnim dokazivanjima ko je od koga veći i bolji. Nevalja to! Pozivamo vas da odustanete od te prazne rabote i da udružite snage, da popravite stanje u društvu. S ovoga mjesta pozivam sve da čuju Božiju opomenu: ”Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte… I bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On (Allah) nje spasio”. (Alu Imran, 103.) Naše stanje prije 24 godine najviše liči na sliku koja nam je oslikana ovim Kur'anskim ajetom. U jedinstvu je naš spas, a u podjelama propast… Podržimo one koji su spremni i hrabri da preuzmu odgovornost za domovinu, stanimo uz njih kao što smo stajali i uz naše gazije. Ovo je vrijeme odluka, a kada je vrijeme odluka, kolebanju nema mjesta. Odlučni, hrabri i znani, moraju iskoračiti naprijed, to je obaveza”, naglasio je Reisu-l-ulema u svojoj hutbi, čije poruke i upozorenja trebaju naći put do naših umova i srca, posebno do onih koji nas predvode u političkom i javnom životu.

Na problem neopravdanih i nepotrebnih podjela, prepucavanja i jalovih nadmudrivanja, a time i slabljenja naše snage i jedinstva, ukazujemo zato što se radi o općem društvenom pitanju koje je povezano sa sudbinom naroda, a ne iz želje da se bavimo politikom, ili jeftinom propagandom, što nije naša misija i zadaća. Svevišnji Allah u Kur'anu naređuje i upozorava: “I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (El-Enfal, 46) “I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli – njih čeka patnja velika.” (Ali Imran, 105)

“A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu (namaz) obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. Allah je doista silan i mudar.” (Et-Tevbe, 71)

Poštovana braćo i sestre,

Trebamo biti svjesni da je život na ovome svijetu pun izazova, ispita i kušnji. Allah ga je radi toga i stvorio. U suri El-Mulk Allah kaže: “Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može. Onaj koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati…” U suočavanju sa izazovima i iskušenjima u životu neka su nam uvijek na umu Allahove riječi: “Zar mislite da ćete biti ostavljeni, a da Allah ne ukase na one među vama koji se bore i koji, umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisnog prijatelja? A Allah dobro zna za ono što radite.” (Et-Tevbe, 16) “Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu.” (ElBekare, 214)

Također, vjernici i vjernice trebaju na umu imati Allahove riječi upute navedene u suri El-Bekare: “O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je zaista na strani strpljivih. I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: Mrtvi su. Ne, oni su živi, ali vi to ne znate. Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti. Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu.” (El-Bekare, 153-156)

Lastavica i slične vjersko-kulturne manifestacije prilika su i da se sjetimo svih onih koji su utkali svoj trud i rad u šareni bosanski ćilim kao svojevrsnu sliku, paradigmu naše višestoljetne multikulturalnosti, etničke i vjerske raznolikosti oblikujući naš mentalitet i duh tolerancije i suživota koji prožima našu kulturu življenja i etiku susretanja i komšijskog pomaganja ljudi različitih vjerovanja i uvjerenja u dobru i teškoći. Mnogo je takvih primjera iz različitih perioda bosanske historije koji zavređuju našu pažnju i afirmaciju, posebno u vremenu kada je taj duh ugrožen i napadnut od strane ksenofobičnih i ekstremističkih pojedinaca i grupa u našem bližem i daljem komšiluku, kao što smo imali priliku osvjedočiti se u to u proteklom vremenu. Spomenut ću ovom prilikom tri svijetla, indikativna i inspirativna primjera iz tri vremenska perioda. Prvi primjer imamo u periodu Osmanske uprave u Bosni; nakon što su protjerani iz Španije zajedno sa muslimanima, brojni Jevreji koji su se našli u muhadžerluku, našli su utočište u Bosni u kojoj su pronašli sigurno okruženje za svoje živote, vjeru i imovinu. Drugi takav primjer desio se u II svjetskom ratu; u jeku terora i zločina nad Srbima, Jevrejima i Romima, ali i mnogim muslimanima, koje su sprovodile nacističke i ustaške vlasti u Bosni i Hercegovini, udruženje uleme El-Hidaje donijelo je nekoliko historijski značajnih rezolucija u kojima se osuđuje nacističko-ustaški teror i zločini nad civilima i zahtijeva prekid terora i nasilja i kažnjavanje počinilaca. Prema nekim historičarima, to je bila prva osuda zločina i etničkog čišćenja koje su počinili nacisti i njihovi kolaboracionisti u okupiranoj Evropi. I treći primjer imamo u vrijeme nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu i njeno bošnjačko-muslimansko stanovništvo. Unatoč nezapamćenih zločina, genocida, kulturocida i uništavanja naših sakralnih objekata, prije svih džamija i mesdžida, čak i u naseljima i gradovima u kojima nije bilo ratnih djelovanja, u gradovima i mjestima koja su ostali pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine, u najvećoj mjeri su sačuvani vjerski objekti drugih konfesija. Bilo je nekih incidentnih slučajeva skrnavljenja, ali to nije bila opća politika niti posljedica sistemski usmjeravanih aktivnosti. Vrijedi spomenuti i korektan i human odnos vlasti Republike Hrvatske i hrvatskog naroda prema našim prognanicima, posebno u prvom periodu rata, kao i drugih evropskih zemalja te herojski čin vojnika Srđana Aleksića, koji je poginuo spašavajući život komšije muslimana. Siguran sam da je bilo još takvih svijetlih primjera koji nisu medijski eksponirani ili su jednostavno zaboravljeni. Takvi primjeri predstavljaju vrijednost koju valja isticati i afirmisati kao svojevrstan zalog bolje, sigurnije i prosperitetnije budućnosti ne samo Bosne i Hercegovine, već cijele regije Balkana i Evrope.

Poštovana braćo i sestre,

Obaveza je svake generacije Bošnjaka-muslimana da čuva i sačuva našu duhovnu i materijalnu baštinu, kulturu i lijepe običaje te da dā vlastiti doprinos razvoju i napretku domovine na svim poljima ljudske djelatnosti. Stoga, uložimo maksimalan napor da našu Zajednicu, državu i domovinu ostavimo našim potomcima i budućim generacijama uređenijim, razvijenijim, ekološki i ambijentalno pogodnijim za mentalno, duhovno i tjelesno zdravijii kvalitetniji život, u boljem stanju nego što smo ih naslijedili. Sloboda koju uživamo, a za koju su naši šehidi položili, a gazije založili, svoje živote i dijelove tijela, nosi sa sobom odgovornost za njeno ispravno korištenje radi dobrobiti svih naroda i građana ove zemlje. Uzalud potrošeno vrijeme ne može se nadoknaditi. Zato Svevišnji upozorava: “Tako Mi vremena – čovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” El-Asr, 1-3)

Braćo i sestre,

Nalazimo se u prvih deset danaodabranog mjeseca zul-hidždžeta, u kojima je lijepo postiti, posebno na Dan Arefata, dodatno, dobrovoljno ibadetiti i činiti dobra djela. Od Vjerovjesnika se prenosi da je kazao da “nema dana u kojima je Allahu draže učinjeno dobro djelo od ovih prvih deset dana zul-hidždžeta.” Kruna tih dobrih djela jeste klanjanje Bajram namaza i prinošenje žrtve – kurbana. Iskoristimo ovo odabrano vrijeme za činjenje što više dobrovoljnih ibadeta, dobročinstava, pomaganja siromašnih, putnika namjernika i nevoljnika; jačajmo međusobno povjerenje i saradnju u dobru. Allah vam podario svako dobro, uputu i berićet u vašim poslovima, vremenu i životu općenito.