U petak, 30. maja 2025. godine, Muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović posjetio je Muftijstvo zeničko, te predvodio džuma-namaz i održao hutbu u Sultan Ahmedovoj džamiji u Zenici.

Prije džuma-namaza u Muftijstvu zeničkom, muftija mostarski sastao se s muftijom zeničkim, te su razgovarali o aktuelnim pitanjima na području mostarskog i zeničkog muftiluka.

Muftija mostarski je u svojoj hutbi govorio o moralnoj, duhovnoj i društvenoj odgovornosti vjernika – kroz naglasak na važnosti žrtve, strpljenja, istinske posvećenosti i djelovanja u skladu s vjerom, kako bi se očuvala dostignuća iz prošlosti i osigurala sloboda, dostojanstvo i pravda u sadašnjosti.

U tom duhu, između ostalog, poručio je i da pitanje Lakišića harema, odnosno vakufa u centru Mostara, nije važno samo zbog samog vakufa i naše obaveze da ga štitimo, već i zato što se upravo na tom pitanju ‘lomi ili rješava više važnih pitanja od kojih zavise perspektive muslimana i Bošnjaka u Hercegovini.

Hutbu muftije mostarskog prenosimo u cjelosti:

Svevišnjem Allahu neka je naljepša hvala. On Jedini dostojan je da Mu se klanja, da se Njemu obraća i od Njega pomoć traži. Neka su najljepši blagoslovi i mir na našega uzora u vjeri poslanika Muhammeda koga je Svevišnji poslao kao milost i opomenu ljudima prije isteka zemaljskog vremena. Allaha molimo za bereket i svekoliko dobro u ovome najodabranijem danu i satu sedmice! Amin.

Draga braćo,

Allahu iskazujem zahvalnost za blagodat našega današnjeg susreta ovdje u Sultan Ahmedovoj džamiji u Zenici. Počašćen sam pozivom poštovanog kolege zeničkog muftije hfz. dr. Mevludin efendije Dizdarevića da danas s minbere ove časne džamije održim hutbu. U mjesecu smo zu-l-hidžetu, u kojemu je već jedan broj naših bosansko-hercegovačkih hadžija stigao u Mekku, dok će svi preostali, stići ako Bog da, po utvrđenom rasporedu u naredna četiri dana i predati se izvršavanju prvo umranskih a potom i hadžskih obreda. I mi u domovini smo u završnim pripremama i u iščekivanju mubarek danā hadžijskog/kurbanskog bajrama koji pada u naredni petak. Između brojnih poruka koje iščitavamo iz ibadeta hadža i kurbana, izdvaja se ona koja kazuje da se mora učiniti žrtva i napor da bi se postigao cilj kojemu težimo. Tako hadžije podređuju sve dunjalučke ciljeve i interese, stavljajući u drugi plan sve da bi stigli do časnoga Bejtullaha, odazivajući se na Allahov poziv da hodočaste Časni Hram, koji je utočište ljudskim dušama i njihovim potrebama.

“Da bi koristi imali…”

Musliman žrtvujući kurban slijedi sunnet našeg poslanika Ibrahima, a.s., praktično potvrđujući tom gestom da je spreman i odlučan zarad uzvišenih i vjerom oplemenjenih ciljeva žrtvovati onoliko koliko god može, pokazujući svoju predanost u vjeri Jedinome Gospodaru, Allahu, dž.š. Čineći to musliman i muslimanka ispunjavaju Allahov nalog dat im u Kur'anu časnome gdje stoji:

„O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas poziva onome što će vam život da dā!“

Ibadeti hadža i kurbana jesu ispiti koji propituju spremnost svake generacije muslimanā na odricanje i žrtvovanje na Božijem putu. Cjelokupan život i na planu pojedinca i na planu naroda kao zajednice vjernika traži žrtvu. Života koji je pun smisla i sadržaja nema bez posvećenosti, žrtve i rada.  Svi veliki uspjesi nisu došli sami od sebe. Kako u primjerima pojedinaca tako i u primjerima kolektiviteta. Oni su uvijek bili rezultat ozbiljnog plana, ulaganja truda, posvećenosti i žrtve.

Potrebno je puno volje i truda, kao što je to uložila majka Hadžera u traganju za vodom kako bi spasila život svome djetetu usred bezvodne Meke, oslanjajući se na Stvoritelja te vlastitu snagu, volju i pronicljivost.

Sva naša postignuća u prošlosti ostvarena su uz iznimnu požrtvovanost, pregalaštvo i veliki trud naših čestitih prethodnika.

Sve naše nade u budućnosti je moguće ispuniti samo ukoliko budemo spremni na žrtvu i strpljivo podnošenje iskušenja, pri čemu kao podloga moraju nas krasiti iskrena vjera, plemenitost i solidarnost. 

Nažalost, sve više smo svjedoci da se žele uspjesi, rezultati i lagodnosti svake vrste, a da se pri tome ne učini poseban napor, kako onaj fizički, tako ni onaj umni i intelektualni. Vrline ljubavi i posvećenosti poslu, istrajnosti u vršenju povjerene zadaće, nažalost, iščezavaju i zanemaruju se. Umjesto posvećenosti vrlinama koje sve odreda zahtijevaju odricanje, napor, strpljenje i istrajnost u poslu, svjedočimo populističkim konstruktima i površnosti u kojima se nerijetko ljudi na odgovornim javnim funkcijama razmeću sa ispraznim parolama, usiljenim i praznim porukama pokušavajući nam demonstrirati kolika je njihova brigu za državu i društvo. No, očigledno previđaju istinu da nama danas ne trebaju velike priče, nama trebaju djela i beskompromisni i odlučni stavovi gdje nema kalkulacije s istinom i pravdom. To nam je tako jasno, nadahnut rječitošću od svoga Gospodara, opisao naš voljeni Poslanik Muhammed, a.s.

“O vjernici, govorite uvijek čistu istinu, neka vas nikada mržnja ne zavede sa staze pravde i pravičnosti. Pravednost je sestra pobožnosti. Bojte se Boga, On poznaje vaša djela.“

Sloboda je također, velika blagodat koju treba cijeniti i u nju stalno ulagati.

Događaji iz naše skorije prošlosti, kada smo izvojevali pravo na našu slobodu u svim segmentima života, obavezuju nas da se stalno preispitujemo jesmo li dosljedni u čuvanju tih dostignutih nivoa slobode, znamo li valjano koristiti sve mogućnosti koje ta sloboda daje? Sloboda nije jednom za svagda data, da bismo se prestali brinuti za nju. To vidimo i u ovom vremenu opasnih političkih tendencija i ataka da se dostignuti i izgrađeni nivo slobode dovede u pitanje i ospori. Sačuvati vjerničko i ljudsko dostojanstvo u svakom vremenu, pa i u našem, traži žrtvu. Držimo li do vlastitoga dostojanstva ili se ne daj Bože trguje sa dostojanstvom, čašću i dignitetom?

Prisjetimo se Poslanikove, a.s. oporuke kazane u okviru govora na Oprosnom hadžu u kojoj nam poručuje:

“O pravovjerni, bojte se Allaha i budite humani i pravedni između sebe i prema drugima. Ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarom vašim.

Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad. Ne budite ni tlačitelji ni tlačeni! Nemojte činiti nepravdu drugome pa će i vama biti dobro.“

U kur'anskom kazivanju, u suri Hūd, Svevišnji Stvoritelj imperativno traži od Svoga Poslanika i njegovih sljedbenika da ustrajno slijede taj središnji Put u vjeri koji im je najčvršća garancija uspjeha na Ovome i spasa na Onome svijetu:

”Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i granice ne prelazite, jer On dobro vidi ono što radite.

I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!”

Veliki islamski autoritet Ebu Hamid Muhammed El-Gazali jednom je opisao islam na sljedeći način: “To je kao kad mrava stavite u prostor omeđen užarenim prstenom. Bilo koje izbivanje iz središta dovodi mrava u opasnost. Samo podjednaka udaljenost od svih krajnosti mrava spašava, samo ga spašava pozicija središta. Islam je pridržavanje središnjeg puta, koračanje po tom Putu.”[6] Naša pozicija sljedbenika islama u ovom našem podneblju, u evropskom kontekstu, koja se održava i čuva stoljećima, u takvoj je sličnoj poziciji i valja nam stalno samima sebi to posvješćivati i moramo biti budni i svjesni te uloge i pozicije koja nam je dodijeljena.  Valja nam, istrajavati i stalno raditi na sebi; jačati svoju duhovnost, moralnim vrlinama krasiti se, znanje stjecati, raznolike vještine i kompetencije usvajati. Ovo jeste častan i ispravan put i njime treba ići. Naš put traži od nas požrtvovanost, strpljivost, ulaganje napora i vremena, izdvajanje imetka, a isključuje kalkulacije, lijenost, odgađanje termina i zanemarivanje obaveza koje čekaju.

To je vjera na djelu, u primjeni i u životu. Tu nema kalkulacije, ali nema ni mitske spekulacije da bi to moglo nekako samo od sebe i nekom vanrednom intervencijom sve da se posloži. Božiji Poslanik sa svojim ashabima ostvario je uspjeh i pobjedu ustrajnošću, požrtvovanošću i maksimalnim zalaganjem, uz stalni rad na sebi, spremnost na korigovanje stava i ponašanja.

Draga braćo,

Pitanje koje jeste, i dobro da jeste već duže vrijeme u fokusu pažnje šire javnosti, je ono o Lakišića haremu, odn. vakufu u centru Mostara. Želim da znate ono jeste veliko zbog vakufa kao takvog i naše obaveze da štitimo vakuf na svakome mjestu i u svakoj prilici, ali je ono veliko i važno što se na tom pitanju lomi ili rješava više važnih pitanja od kojih zavise perspektive i muslimana i Bošnjaka u Hercegovini. Borba i naše istrajavanje za ulazak u posjed onoga što je ostalo od Lakišića vakufa paradigma je borbe za temeljna i jednaka prava i slobode našeg naroda i zajednice koji u Mostaru imaju svoju prošlost i kontinuitet u vjeri, i u kulturi, i u jeziku i u pismenosti. Bošnjaci već drugo trpe nepravdu i brojna ograničenja u Mostaru, a uložili su i dali sve za jedinstveni multietnički grad i ne mogu i neće pristati da im se danas pod plaštom priče „grada koji više nije slučaj“ otima pravo da slobodno definišu šta je budućnost muslimanskog sakralnog prostora – Lakišića vakufa. Na ovom primjeru se, kao i na projektu adaptacije one malehne Tucakovića džamije u selu Rabrani, duboko u neumskom zaleđu očituje ispravljanje bošnjačke kičme i dostojanstva u sudaru sa hegemonijom koja bi da zaustavi sve što muti zaokruženu sliku prostora gdje ne samo da vlada, već u potpunosti dominira jedna ideologija, vjera, kultura i jezik. Mi smo digli svoj glas u borbi za istinu i pravdu, za jednakopravnost, za prava i slobode, i sretni smo što se taj glas prepoznaje i odzvanja u širim krugovima, kako u domovini i svijetu.     

Mostar nije samo Grad (a ponajmanje je mjesto za političku trgovinu na štetu Bošnjaka), on je sudbinska kapija ove zemlje i njen čvrsti bedem. On je to bio u prošlosti, to predstavlja i danas, i tu će, ako Bog da, biti konačno poražena destruktivna politika Herceg-Bosne, pa ćemo prodisati punim plućima slobode i dostojantva!  Dragoga Boga molimo da nam bude na pomoći i dadne snage da ne posustanemo! Amin.