U okviru redovnih aktivnosti muftija zenički hafiz prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarević danas je održao hutbu i klanjao džuma-namaz u Kočevskoj džamiji, Medžlis Islamske zajednice Zenica.

Zajedno sa muftijom zeničkim bili su glavni imam Medžlisa IZ Zenica mr. Sumedin-ef. Kobilica, rukovodilac službe za pravne i administrativne poslove Muftijstva zeničkog Adnan Husić, te tehnički sekretar Muftijstva Hasan-ef. Pašalić.

Hutbu muftije zeničkog prenosimo u cjelosti:

“Zahvalimo od srca Milostivom Gospodaru na svim nimetima kojima nas je darovao. Njegovi nimeti su nebrojeni, ali mu najviše hvala na nimetu slobode, jer bez slobode svoj život ne možemo urediti kako želimo. Hvala mu golema na nimetu zdravlja, jer bez zdravlja nema radosti života. A ponajviše mu hvala na nimetu vjere, jer bez vjere u srcu i morala u djelu nismo insani. Donosimo salavat i selam na posljednjeg poslanika nebijji-muhterema i resuli-ekrema Muhammeda ,a.s., na Njegovu časnu porodicu – ehli bejt, na plemenite ashabe, uzorne bosanske šehide i sve salihine dobre ljude, neka je sa njima Allahova bereket i milost.

Cijenjena braćo,

            Ovih dana muslimani cijelog svijeta na svoj način obilježavaju i sjećaju se mevluda ili rođendana Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. Drže se predavanja o njegovom životu, citiraju se hadisi, uče mevludi i mnogobrojni salavati, jer nas je tako poučio Allah, dž.š., i njegov Poslanik. Izraz je to velike ljubavi i privrženosti spram našeg voljenog Poslanika. Vjernici znaju i tvrdo vjeruju da je Allah apsolutan, da je Poslanik ma'sum/bezgriješan, a da su najbolji od ljudi oni koji najdosljednije primjenjuju sunnet Allahovog poslanika. Postoje tu neka različita tumačenja i mišljenja, ali je svim muslimanima cilj jedan. Kao što su oni ashabi koji su dobili naredbu od Poslanika da idu u boj i da ne staju dok ne stignu tamo, pa su jedni mašili ikindiju, jer su smatrali da je naredba borbe ispred klanjanja namaza, a drugi stali da klanjaju ikindiju, jer su razumjeli da im je Poslanik preporučio da požure, ali nije mislio i da propuste namaz.

Kada su ga pitali koja je skupina u pravu, Poslanik je kazao da su obje na istini, jer su obje pokazivale poštovanje prema Poslanikovim riječima, mada su različito postupali.

I zaista o Poslaniku se govori na najrazličitijim osnovama. Njegov život i djelo tumači se na mnogovrsne načine, ali mi se čini da nam neke dimenzije potpuno izmiću iz vidokruga. Danas se najčešće govori o Poslanikovom odjevanju, njegovom izgledu, nekada o ahlaku, često o obredima koje je činio i o tome kako ih je činio, a odveć rijetko o nekim drugim iznimno važnim planovima njegovog života – kao da ih nije ni bilo. Recimo, kada ste posljednji put čuli ders o Poslaniku kao vojskovođi, ili Vjerovjesniku kao vladaocu? Ta predavanja rijetko ćete čuti od muslimanskih alima, osobito u muslimanskom svijetu, jer se po automatizmu iza takvog dersa mora postaviti pitanje: A kakvi su naši vladari današnjice? Jesu li oni onakvi kakav je bio vladar naš Poslanik? Možda nose brade i klanjaju namaze kao Poslanik, ali da li su pravedni kao on? Jesu li mudri i hrabri kao što je on? Čuvaju li muslimansku čast kao što je to on činio? To su teme koje su jako opasne, jer dotiču vlast, pa ih ulema ponekad izbjegava, a u javni prostor guraju se teme koje vlast ne zanima; kako je Poslanik klanjao, kako je izgledao, koliko puta se ženio i slične manje bitne teme.

 A pitanje vlasti je jedno od važnih pitanja Poslanikove misije. Poslanik nije samo predvodio ljude u namazu, nego je i vodio ljude u rat, određivao sudije i vladare pokrajinama, komunicirao sa susjednim vladarima i općenito upravljao velikom zajednicom ukazujući svima nama da je pitanje vlasti jedno od temeljnih pitanja svakog naroda. Vlast je važna, jer dobra vlast pravi dobre ljude, a loša vlast pravi loše ljude. Stoga je prilika da barem zagrebemo i otvorimo temu odnosa Poslanika spram vlasti u ovim danima mevluda, osobito zbog činjenice da se trenutno odvija kampanja za lokalne izbore gdje ćemo svi zajedno sebi izabrati gradske i općinske vlasti za naredni četverogodišnji mandat.

Velika je to odgovornost koja stoji pred svima nama i svako mora biti zainteresovan za to ko će mu vladati i koga ćemo učiniti bitnim, a koga nebitnim.

Veliki Meša Selimović je rekao da „postoje tri velike stasti: alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik…“.
I još je dodao: „Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina“. Zato mnogi gube ljudski lik i ne biraju sredstva kako bi se domogli vlasti ili je sačuvali za sebe. Stoga odveć često u kampanjama vidimo potvore i podvale,  laži i prijetnje najgore vrste. Čak su neki na oltaru vlasti i moći spremni žrtvovati i zloupotrijebiti najsvetije stvari ovog naroda, ono što nas čini narodom i zajednicom, a to su islam i Islamska zajednica. Vlast je slast pa je razumljivo što je Kur'an rekao da se vlast čupa iz ruku ljudi. Naime, u ajetu o vlasti Kur'an kaže: „O Allahu koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš.“ Ovdje je upotrebljen glagol nezea što znači čupanje, jer niko vlast ne daje svojom voljom, nego mu se mora oduzeti i iščupati iz ruku.

Vlast vlada četiri godine, a jedan dan u te četiri godine vlast strahuje od naroda i dobro je što je tako. Emanet vlasti je moć koju narod predaje u ruke pojedinca ili grupe da bi narodu služio i štitio ga od dušmana. Jednom u četiri godine mi emanet upravljanja našim zajedničkim dobrom dajemo nekome u ruke sa nadom da naše zajedničko dobro neće zloupotrijebiti i štetu mu činiti. U područje političke kulture spada i to da onaj ko je bio na vlasti podnese izvještaj o tome šta je uradio i u šta je naš zajednički novac uložio. Onoga ko nije na vlasti treba pitati šta želi uraditi, kada, kako i sa kim to misli ostvariti.

Poslanik je od jedne beznačajne zajednice skrajnute na arapskom poluotoku načinio zajednicu koja je stoljećima vladala svijetom. To je uspjeh bez presedana u historiji. To nije ostvario na minderu i držeći vazove, već vodeći ratove i vladajući ogromnom zajednicom na mudar i promišljen način.

Kur'an kaže: „Allah vam naređuje da odgovorne poslove onima koji su dostojni povjerujete, a kada sudite da pravedno sudite“. Dakle, vlast dajimo onima koji imaju moralne i profesionalne kvalitete za to, odnosno, dajite vlast onima koji su najbolji od vas, jer zajednica koju ne predvode najbolji od nas, bilo u džematu, mjesnoj zajednici, gradu ili državi ta zajednica ili organizacija nemaju budućnosti.

Zato je Poslanik pažljivo birao kome će predati vlast i zbog njega i zbog ljudi. Zbog njega, jer će ga emanet vlasti slomiti, ali i zbog zajednice, jer takva zajednica nema napretka. Velikani su rekli da je svaka institucija sjena onoga ko je vodi. Zato je važno ko je na čelu, jer vladar oko sebe okuplja ljude koji dijele iste vrijednosti i kvalitete kao što je i on sam. Ako je pošten i valjan i oni oko njega će biti takvi. Ako je pokvaren vladar i oni bliski njemu će biti takvi. Mudraci su rekli, kada konja uvedete na dvor neće konj postati mudrac, nego će dvor postati konjušnica.  

Od Ebu Zerra prenosi se da je rekao: „O Allahov poslaniče, zar me nećeš postaviti za namjesnika? On me potapša po ramenima pa reče: ‘O Ebu Zerre , ti si slabašan, a radi se o emanetu, to će na Sudnjem danu biti uzrokom poniženja i žaljenja, osim onome ko ga uzme s pravom i ispuni obavezu'“. (Muslim)

Vidimo ovdje da Poslanik ne da vlast jednom od prvih muslimana, jednom od najpobožnijih od ashaba, nekome ko je bio primjer iskrenosti i vjere. Svako je ključ za nešto, a on naprosto nije ključ za tu bravu. Vlast je davao onima koji pored moralnosti imaju i kompetencije za upravljanje sobom i zajednicom.  

Želim pozvati sve nas da poštujemo jedni druge, jer ima života i nakon izbora. Da ne koristimo teške i uvredljive riječi, jer riječi ostavljaju rane koje dugo traju. Takmičite se idejama i projektima koje ste uradili ili koje mislite uraditi, a ne takmičite se u pljuvanju jedni drugih, jer u toj disciplini svi gubimo. Osobito pozivam sve vas da poštujete Islamsku zajednicu i njenu ulogu u društvu i da je sačuvate od bilo kakve zloupotrebe. U političku kaljužu Islamska zajednica ne može ulaziti, jer Islamska zajednica mora slijediti pravila koja u toj kaljuži ne vrijede. A imami će se ponašati u skladu sa pravilima Islamske zajednice na način da se nosioci vjerskog autoriteta neće kandidovati dok nose ahmediju, da u džamijskom prostoru neće biti promocije bilo koje stranke, jer džamije moraju biti mjesto u kojem će se ljudi svih stranaka osjećati dobrodošlim. I da svi shvatimo da su izbori privilegija ovog naroda koju treba da iskoristimo na najbolji način. Nažalost, mnogi narodi nemaju mogućnost da biraju sami sebi vlast, nego im se vlast nameće.

Neka nam Allah u tom smislu podari mudrosti da dobro volimo, da istinu slijedimo, i da stvari vidimo onakvim kakve jesu, a ne onakvim kakve nam ih drugi prikazuju.”   

Snimak hutbe muftije Dizdarevića možete pogledati na zvaničnom YouTube kanalu Muftijstva zeničkog.