Neizmjerna hvala Svemilosnom Stvoritelju, Koga slavi i hvali sve što je na nebesima i zemlji!
Najljepši salavati i selami neka su časnom Poslaniku, Muhammedu miljeniku, njegovoj časnoj porodici, čestitim ashabima i svim iskrenim muslimanima.
Poštovana braćo!
Za koji dan, okupit ćemo se na hiljadugodišnjem zborištu i više stotina godina starom dovištu Lastavica. Želeći dobro sebi i vama, iskreno iz srca, želim kazati nekoliko riječi o Lastavici, našem dovištu i zborištu.
Nema naroda na svijetu, koji u svojoj povijesti ne bilježi određene dane, u kojima bi se okupljali, radovali, nadmetali i trgovali. Želja za druženjem i upoznavanjem jednostavno utkana je u dušu svakog zdravog insana. Kur'an kazuje da je drevni egipatski narod imao ‘jevmu-zzineh – dan gizdanja, ukrašavanja”, i baš na taj dan Musa a.s. imao je susret sa sihribazima koje Allahovom pomoći porazi.
Povijest islama nas uči da su predislamski Arapi imali sedam čuvenih sajmova, na kojima su se okupljali, veselili, trgovali a pjesnici bi se nadmetali.
Naši preci kao i svi ljudi svijeta imali su običaj, da se u određene dane okupe i Bogu zahvaljuju, a međusobno upoznaju i trguju. Često su ta okupljanja održavana na izvorima rijeka, pokraj čudesnih pećina ili na prelijepim visoravnima ove naše divne Bosne i Hercegovine. Jedna takva visoravan, pogodna za te namjene, jeste i Lastavica. Drevni dobri Bošnjani okupljali bi se tu, kako bi Bogu zahvaljivali i jedni od drugih koristi imali.
Zašto su se naši preci u prirodi okupljali?
Okupljali su se u prirodi, jer su znali i vjerovali, da je priroda Božije djelo. Posebno to znamo i vjerujemo mi danas, kao muslimani. Nas Kur'an uči da sve što postoji Božije je djelo. I sve što postoji Njega hvali i slavi. To nam kazuje 44. ajet sure Isra:
”Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta.”
Preko dovišta i zborišta, naši preci su se prirodi pridruživali u tom sveopćem zikru Svemilosnog Gospodara. Mudri alimi nas uče, da je priroda ‘stvoreni Kur'an’, da je Muhammed a.s. otjelovljeni Kur'an, a Kur'an koji svakodnevno učimo je Božija objavljena riječ. Znakove Božije nalazimo, ne samo u objavljenom Kur'anu, nego u svakom čovjeku i prirodi. Priroda ljude podsjeća na Boga, civilizacija ih često odvraća od Njega. U svakom drvetu, u svakoj biljci, u svakoj travci i listu, u svakoj životinji, umni ljudi vide znakove Božije mudrosti i veličine.
Kada su Osmanlije došle na ove lijepe prostore, islam nisu širili silom, nego milom. Pozivali su u vjeru mudro, lijepim savjetom i raspravama na najljepši mogući način. Slijedeći sunnet Allahova Poslanika a.s., zadržavali su sve ono što je lijepo i korisno, a ondje gdje bilo elemenata praznovjerja i krivovjerja, samo su oplemenjivali islamom. Tako su mnoga zborišta, oplemenjena i ukrašena zajedničkim namazom i dovom, shodno hadisu Allahova Miljenika:
”Zemlja mi je učinjena mesdžidom (džamijom) i čistom” (Buhari)
Tako je bilo stotinama godina, sve do dolaska komunističke vlasti, koja je u zborištima i dovištima vidjela prijetnju. Ne mogavši ukinuti tu narodnu tradiciju, pokušali su zborištima i dovištima promijeniti karakter. Pomjerali su ih na datume koji su njima bili značajni, a umjesto dove i namaza, nametnuli su dernek i igranku, uz apsolutno bespotrebnu upotrebu velikih količina alkohola. Nakon rata, umni ljudi koji su znali smisao i sadržaj naših dovišta i zborišta, pokušali su, i još uvijek to čine, vratiti im dušu. Da bismo to uspjeli braćo, potreban je trud svakoga od nas. Mnogi danas uzvikuju da je Lastavica dernek, teferić i pijanka, bez da se pitaju, ko je to od Lastavice učinio!? Zaboravljaju ili previđaju da su to učinili oni, koji su nas htjeli odvojiti od naše vjere, naše tradicije i naših običaja!
Ako smo prije zbog prijetnji morali i trpiti, hoćemo li danas u slobodi sebi dozvoliti taj luksuz, da se bez razloga odričemo svoje vjere, svoje tradicije, svojih običaja!?
Zapitajmo sebe, zašto su naši šehidi svoje živote žrtvovali!? Zar to nisu radili, kako mi danas i ubuduće mogli živjeti u svojoj vjeri na svojoj zemlji!? Nikada ne smijemo zaboraviti da je ova divna zemlja krvlju šehida i znojem gazija natopljena! Da je suzama uplakanih majki i sestara zalivena! Hoćemo li to jeftino prodati, i ovu zemlju alkoholom natapati i svakakvom muzikom poganiti!?
Moramo se uozbiljiti! Moramo cijeniti sebe i svoje, da bi nas drugi cijenili! Zato neka nam ne bude teško i mrsko, da uoći dovišta prisustvujemo mevludu i zikru, da saslušamo vaz vaiza i uživamo u glasovima naših hafiza. Neka nam ne bude teško sat vremena prije podne namaza, abdestom osvježeni, doći na plato Lastavice, i zajedno sa braćom i sestrama, uživati u učenju Kur'ana, i vazu naših muftija. Pokažimo i sebi i drugima, da svoju vjeru, svoju domovinu, svoju tradiciju, svoje adete – običaje čuvamo a tuđe poštujemo. Pokažimo da su naši safovi još uvijek čvrsti i veliki. Pokažimo ljepotu svoje vjere i svoga ahlaka lijepim i pristojnim odijevanjem. Pokažimo je i tako što ćemo očistiti sve ono što zaprljamo, i kada auta vozimo i parkiramo! Lastavica je tu da nas međusobno zbližava, i dovom Bogu približava! Lastavica je tu da svjedoči Bosnu i Hercegovinu, da svjedoči nas. Mi smo jedni drugima najpreći. Nikada ne zaboravimo, da je Božija milost u zajedništvu, i da sudbinu koja nam je propisana može promijeniti iskrena dova!
Molim Allaha dž.š. da nas vodi Pravim putem, da nas obaspe Svojom neizmjernom milošću, i da nam podari dobro ovoga i onoga svijeta!

Hfz. Fahir ef. Arnaut